Evlija Čelebija




Evlija Čelebija

Evlija Čelebija (Evliya Çelebi b.Derviş Mehmed Zilli) poznati Turski putopisac, rodjen 25 Marta 1611. (10.muharema 1020. godine ), u Istanbulskoj cetvrti Unkapanı, poduzeo je u periodu od 1631 do 1670 godine vise velikih putovanja po tadasnjem Osmanskom carstvu i izvan njega, a sudjelovao je i u ratovima na Kreti, Hrvatskoj, Mađarskoj, Austriji i drugdje pod Sultanima Ibrahimom i Muhamedom IV. O svojim opazanjima i dozivljajima u miru i ratu napisao je polovinom 17.stoljeca opsezno djelo u deset knjiga pod imenom Sejahatnama (Putopis Evlije Čelebije) ili Tarihi Sejjah u kojem daje opsirne opise brojnih gradova na Balkanu,ukljucujuci tu i Bosanske.

 

Bio je Hafiz Kur'ana (znao je cijeli Kur'an napamet), a skolovao se na dvoru Sultana Murada IV.

Putovao je ili sam,ili u pratnji znamenitih drzavnika,a najvise kao pouzdanik i pratilac svoga rodjaka Melek Ahmed-pase,kome treba zahvaliti za najveci dio Evlijinih putovanja po Balkanu.Prvo takvo putovanje poduzima 1660 godine,a krajem avgusta iste godine prvi put dolazi u Bosnu.Njegova putovanja po Evropi trajala su sljedecih deset godina,do 1670.godine,a potom se vraca u Carigrad,1671. godine ide u Meku na hadz,a 1672 godine odlazi u Egipat,koji je prosao uzduz i poprijeko.Godine 1673 isao u Sudan i Abisiniju.Posljednje putovanje koje je zabiljezio poduzeo je u julu 1676.godine.

 

 

Svojim putopisom,pod nazivom "SEYAHATNAMESI" - "PUTOPIS",stekao je svjetsku slavu.Nije iskljuceno da je originalno naziv svome djelu Evlija dao "TARIH-I SEJJAH" - "HISTORIJA PUTNIKA",kako stoji u beckom rukopisu i kako proizilazi iz naslova pomenute skracene redakcije toga putopisa.Integralni putopis je sadrzan u deset vrlo opseznih tomova.

Evlija Čelebija

Nekoliko zanimljivih isjecaka iz vrlo opsirnog dijela njegovog putopisa:

-Kada opisuje Sarajevo kaze sljedece:"Narod se u ovim krajevima u puckom govoru zove Bošnjaci (Bošnjak).Samo draze im je kad se kaze "Bosanci" (Bosnevi)."Kao sto je cist njihov jezik,tako su zaista,i oni bistri ljudi koji sve ispravno prosudjuju.Jezik im je blizak latinskom."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 121.) Ovdje je bitno napomenuti da je naziv "Bosnevi",u stvari arapski naziv za Bošnjake,i da je jedino pravilno prevesti "Bosnevi" kao "Bošnjaci",a ne kao "Bosanci". Iz ovog putopisa vidimo da se u Evlijino vrijeme u Sarajevu,kao metropoli,pored domicilnog bosanskog govore i mnogi strani jezici :Narod govori bosanski, turski, srpski, latinski, hrvatski i bugarski. (Evlija,Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 116.).

 

-Bošnjake u Banja Luci opisuje vrlo opsirno,govoreci i o jelima koje vole,pa kaze :"Kupus,koji zovu "kopuska" ima glavu veliku kao kazan,a listovi su mu socni kao tanki listovi niseste.Bošnjak za ovaj kupus kaze:"Allah mi je din (vjera),a kupus imam (vjerovanje) - i jede ga do crkavanja.Od pica im je glasovito kozje mlijeko,surutka,medovina...Na sedamdeset mjesta imaju izletista.Od svih najglasovitije je Ferhad-pasina basca.Svega pet hiljada vinograda i basca placaju porez na vinograde (dunum hakki).Jedan dio stanovnistva su trgovci.Oni dolaze i odlaze u Beograd,Skoplje (Uskub) i Solun (Selanik).Drugi dio opet su gazije,borci za vjeru.Jedan stalez su sluzbenici casnog šerijata,jedni su bastovani,jedni su ulema,a drugi stalez su privrednici i zanatlije...Sve im zene nose cohane feredze,a na kape stavljaju jasmake od tankog bijelog platna i idu vrlo uljudno.Jezik im je bosanski.Oni svoja imena skracuju pa Hasanu kazu Haso,Musau - Muso,Memiji - Memo."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 216.)

 

-Govoreci o Osijeku kaze sljedece"Dok smo potpuno razmotrili ovaj grad,dotle je prispjela i ona vojska naseg gospodara Kadizade Ibrahim-pase koja je bila zaostala.Mi smo prosli ispod satora velikog vezira Fazil Ahmed-pase Cuprilica u vrlo svecanoj povorci.Nas pasa imao je dva tuga.Nasa vojska je bila impozantnija od vojske ostalih vezira.Kada su vidjeli nase odrede,svi su vojnici rekli:"Bog ih blagoslovio",i divili se.Tu je bilo sto dvadeste naoruzanih i dobro obucenih kapidzibasa,dvije stotine dostojanstvenih...,tri stotine muteferika,dvije stotine delija,dvije stotine gonulija,dvije stotine Tatara,stotinu cesnegira,stotinu vanjskih kilardzija,dvije stotine pazeva saraca,tri stotine saridzija pod puskom,sedam stotina i sedamdeset sejmena,Hrvata,Bošnjaka i Arnauta,od kojih je svaki pojedini licio na jednog starog lava.Sve njihove putne kape bile su nacinjene od crvene soja-cohe.Oni su svoje srmom vezane kape zabacivali na ledja.Svi su prolazili pjeske,u redu dva po dva,marsirajuci hitro kao srne,noseci puske koje izbacuju olovna zrna teska cetrdeset do pedeset drama.Zatim su prosli konjanici na konjima cija je oprema bila sva utonula u srebro,srmu i zlato.Poslije sviju isao je Kadizade Ibrahim-pasa,otmjeno i dostojanstveno poput velikog vezira."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 371.)

 

-Opisujuci Beograd i njegove stanovnike kaze:"Premda su beogradski muslimani Poturi,oni ipak znaju srpski,bugarski,bošnjački i latinski nacin govora (istilah)...Sva beogradska raja i povlasceni gradjani (beraya) su Srbi.Premda su blizu bošnjačkog i bugarskog vilajeta,oni imaju svoj zaseban nepravilan nacin govora...Mnogi znaju takodje i hrvatski,halijski ("galiye"),slovenski (islovos) i talijanski jezik.Imaju svoje uvazene i postovane istorije.Brojevi su im,opet,kao u bošnjačkom jeziku: jedno ("yedlo")=1,dva (divva)=2,tri=3..." (Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranice 91. i 92.)

 

Govoreci o Zvorniku kaze:"Svi njegovi stanovnici su Bosanci.Nosnja im je dolama i potijesne serhatske caksire.To je trgovacki svijet koji govori bosanski.klima je prijatna.Oko grada ima mnogo vinograda i basca.(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 384.)"

 

-Opisujuci Stolac u Hercegovini,kaze:"Sve su kuce okrenute prema zapadu.Kako se na uscu potoka Dola u Bregavu nalazi deset vodenica ove kasabe,njih pokrece voda potoka Dola.Sve rijeke u ovim stranama teku prema zapadu i ulivaju se u rijeku Neretvu.Zaledje varosi cine brda doline (rijeke) Dola.Narod nosi kalpake i bijele turbane.Govore bosanski.To su,medjutim,pravi ratnici,veliki prijatelji stranaca i ljudi od rijeci."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 419.)

 

-Govoreci o Foči,kaze:"Stanovnici (Foče) su u licu lijepi i divni ljudi,cistog vjerovanja,pobozni su i dobri muslimani.muskarci nose raznobojnu cohanu odjecu.Prvaci i velikasi zamotavaju bijele calme,a srednji stalez nosi pokratko odijelo i caksire s kopcama,grube papuce i kalpake od raznobojne cohe i kunovine.Govore bosanski.Vecinom su trgovci.Hadzija (hodocasanika) i gazija (junaka) ima takodje dosta."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 409.)

 

-Opisujuci kasabu Ljubinje u Hercegovini:"Njegovi stanovnici su porijeklom iz Novoga.Oni imaju nosnju kao Novljani: na glavi nose crven fes i berete i idu golih cjevanica kao alzirske levente,jer su svi ladjari i fregatnici,ali opet medjusobno govore bošnjački i latinski;svi su junaci koji ne znaju za strah ni bojazan."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 421.)

 

-Opisujuci grad Novi (Herceg-Novi),kaze:"Vecina stanovnika su arnautski,bosanski i hrvatski junaci,koji nose tijesnu odjecu poput Alziraca i setaju golih cjevanica.Svi oni,malo i veliko,nose puske i barataju oruzjem.za pojasom nose nozeve i sablje i bijele corde.na glavu,oko crvenog fesa,stavljaju zavijace,a na ledjima nose ogrtace od raznobojnih coha...Sjedaju u svoje fregate i zalijecu se na Klimente (arnautsko pleme na crnogorskoj granici) i Crnogorce,koji se nalaze na suprotnoj strani.Isto tako plijene obale otoka Pulje,obale spanske Klore i Sicilije i grabe plijen...ovaj Novski zaliv prostire se prema jugu sest milja."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranice 434. i 435.)

 

-Opisujuci Gabelu,grad na Neretvi,juzno od Capljine u Hercegovini,kaze:"To je tvrdo zidan grad,cetverougaonog oblika,na obali rijeke Neretve,na teritoriji hercegovackog sandzaka...Njegovi stanovnici,kao i ostali krajisnici,nose bijele prsluke i jecerme,a na glavi crveni fes,kao Alzirci i mletacke caksire (falare) i idu pod oruzjem.Kad ustreba oni odlaze cak do Sicilije i pljackaju.Govore bošnjački....Na obali Neretve nalaze se tri razlicite gradjevine,pokrivene ceremitom.To je bio arsenal (tersane gözleri).Tu,po nalogu Sulejmanovom,stalno stoje tri spremne galije (kadriga).(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 467.)"

 

-Opisujuci,grad Karlovac u Vojvodini,koji se danas zove Sremski Karlovci kaze:"Prije svega,u ovom seheru ima vrlo mnogo vinograda i basca.Od njihovih specijaliteta narocito su na glasu hljeb i sljive.Svi stanovnici su Bošnjaci.Ima osobito mnogo hadzija i trgovaca.Iz ovoga sehera vidi se grad Kovilj,preko Dunava,nasuprot ovom gradu,na teritoriji segedinskog sandzaka."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 518.)"

 

-Kada opisuje Ilok,grad na desnoj obali Dunava u vinkovackom kotaru,na sjevernom podnozju Fruske Gore,kaze:"Buduci da je klima dobra,mladici i djevojke su im stasiti ;svi stanovnici su Bošnjaci.Tu ima mnogo dobrih ljudi.Isto tako ima ljudi koji su prijatelji stranaca,gostoljubivi su,karakterni,blagi i mirni".(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 524.)

 

-Opisujuci Užice u Srbiji,kaze:"U gradu postoji preko stotinu vodenica za mljevenje brasna...Zbog prijatne klime,stanovnici su tako lijepi da im je lice rumeno kao rubin.Otmjeniji svijet nosi curkove od raznobojne cohe postavljene samurom,hermelinom,zlaticom i kunom.oko glave zavijaju muslimanske turbane.Svijet nizeg drustvenog polozaja nosi cohano odijeo,caksire s kopvcama i kalpake.Govori bosanski.Stanovnici jako vole strance,a svi su trgovci."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 387.)

 

-Kada opisuje Prijepolje u Sandzaku,kaze:"Ovdje postoje tri medrese,cetiri osnovne skole i cetiri tekije...Klima je dosta blaga.Svi stanovnici nose potijesne arnautske caksire i krajiska cohana odijela : na glavu stavljaju cohane kalpake razne boje,a govore bosanski,srpski,bugarski i latinski.Vecina stanovnika su jedri momci,i svi idu golih cjevanica,pašu sablje,maceve,duge nozeve i bodeze i idu potpuno naoruzani."."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 395.)

 

Opisujuci Pljevlja u Sandzaku (TAŠLIDŽE),gdje je,inace bilo sjediste hercegovackog sandzaka od 1576. do 1831.godine,kaze:"Po zakonu (kanun) Sultana Sulejmana,ovaj je grad sjediste hercegovackog paše u bosanskom ejaletu...Od varoskih specijaliteta osobito su im poznate umjetnicki izradjene puske,takozvane "dalyan" i "boyli" (duge) puske,cakmakli pistolji i "puske".Na glasu su i pljevljanski konji,koji tuku kamen.Stanovnici grada ponasaju se pristojno i skromno.Oblace cohane dolame,krajiske tijesne caksire s kopcama i grube papuce,a na glavu stavljaju krajiske kalpake od raznobojne cohe,samura i kune;nose maceve i puske,a bave se trgovinom.Govore bosanski i svi su gostoljubivi,plemeniti i covjecni ljudi."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranice 397. i 399.)

 

-Kada opisuje Čajniče,kaze:"Prema Sulejman-hanovom katastarskom popisu (tahrir),ova kasaba je pripadala teritoriji hercegovackog sandzaka.Ali,kako je ona carsko krunsko dobro (hass-i humayun),stoji pod upravom deftedar-paše.Njom upravlja vojvoda sa dvije stotine ljudi..".Šeher ima pet muslimanskih i tri hriscanske mahale...Ima deset dzamija sa mihrabom.Pet je povecih,a najimpozantnija je dzamija Sinan-paše,zeta Mehmed-paše Sokolovica...Ova varos nalazi se na opasnom mjestu,ali je klima u njoj vrlo prijatna.To je napredan i naseljen kadiluk.Na sve strane su brda s gorskim pasnjacima i vocnjaci.sela se dodiruju jedno s drugim,te su zgusnuta i plodna naselja.Svi stanovnici govore bosanski i nose krajisku odjecuZene im nose feredze od crnog platna i vladaju se vrlo uljudno.Mnogo drze do svoje casti i jako su pobozne.stanovnici su prave bozje sluge,a posebno moj prijatelj i dobrotvor Hadzi Sefer.Sve su to ljudi od rza i obraza koji se bave svojim poslom i zive moralno.Oni su veliki prijatelji stranaca,ljudi koji vole zabavu i uzivanja,pristupacni su i susretljivi."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranice 399.,400.,402. i 403.)

 

-Opisujuci Nevesinje,kaze:"U ovoj varosi zimska studen nije pretjerana,nego umjerena,a kako je i klima prijatna,u njemu ima ljepotica.Svi govore bošnjački,oblace turbane i kalpake...Na sve cetiri strane varosi napravili su na osam mjesta do neba visoke kule na po cetiri skele (gemi direkleri)".(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 417.)

 

-Govoreci o Jajcu,kaze:"To je vrlo star grad.Jajce na bošnjačkom jeziku znaci jaje...To je kadiluk u bosanskom ejaletu,u rangu kadiluka od stotinu i pedeset aspri.Nahije su mu jako bogate...Grad se uzdize do nebeskog svoda."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranice 207. i 208.)

 

Evlija pise i o prvom rjecniku bosanskoga jezika:"Ucenjaci i pjesnici seher-Sarajeva napisali su jedan rječnik na bosanskom jeziku u stihovima,po uzoru na perzijsku knjigu Sahidi,iz koga su ovdje prenesena dva metruma.